Emocije i ljudsko biće, tko je čiji gospodar

Svaka osobnost i svako ljudsko biće posjeduje skalu emocionalnih stanja i ljudska iskustva prikazuju sliku koja je sastavljena od puzzli emocija i osjećaja. Njihova konstruktivna složenost sastavni je dio svakodnevnog djelića života. Utječu na našu osobnost i djeluju na misli, fiziologiju tijela i ponašanje. Možemo reći kako su sve emocije prirodne i normalne, a pojavljuju se u raznoraznim kombinacijama tonova osnovnih boja. Umijeće života i zadovoljstvo čovjeka ovisi kako će se on sam nositi s određenom tonskom kartom emocionalnih stanja. Boje mogu biti intenzivne, neprimjetne, blage, tople, nježne, za nas negativne i jako snažne.

Emocije se sastoje od nekoliko komponenti, ili boja, ili tonova određene boje i one uključuju fiziološke promjene (ubrzani otkucaji srca, crvenilo, znojenje, tremor, nemogućnost disanja …), subjektivne osjećaje (sreća, tuga, briga …) i izražavanje određenih ponašanja (smijanje, plač …). Svaka od ovih komponenti može utjecati na ostala emocionalna stanja, identično kao što jedan ton djeluje na osnovnu boju i stvara složeno emocionalno iskustvo.

Ako bismo promatrali čovjeka kao građevinu tada bismo mogli reći kako su emocije temelj ponašanja i opstanka te iste građevine. O tom temelju ovisi koliko je građevina stabilna, koliko ju mogu uzdrmati životne okolnost i razne situacije. O emocionalnim stanjima ili o našem doživljaju tih stanja ovisi kako funkcioniramo i živimo, kako gradimo određene međuljudske odnose i kako teče komunikacija u tim odnosima … Općenito, kako se nosimo, kako podnosimo i kako prihvaćamo teškoće, uspjehe, greške i bilo koji dio, bilo kojeg dijela životnih trenutaka. Emocije djeluju na naše izbore i odluke, reguliraju i upravljaju našim postupcima, djeluju na akcije koje provodimo i vode našu usmjerenost ili fokus na podražaje od kojih je sastavljen svaki trenutak našeg života.

Emocije su složena mentalna stanja koja se odvijaju u mnogobrojnim neuronskim mrežama našeg središnjeg živčanog sustava. Ako bismo željeli nabrajati emocije, popis bi bio toliko veliki da to nebi imalo smisla jer teorija nam ne pomaže u stanjima kada nas preplave određena emocionalna stanja i kada potpuno zavladaju našim ponašanjem. Tada jedino što pomaže je pravilan odnos prema emocijama i iskustvo koje dobivamo proživljavanjem određenih životnih okolnosti.

Prije nego što krenem davati načine kako se nositi s raznim emocionalnim stanjima želim nabrojati osnovna ili primarna emocionalna stanja. Mnogi psiholozi i stručne osobe pod čijom su ingerencijom mentalna stanja nemaju zajedničko stajalište o emocijama i osjećajima. Koliko ima stručnjaka i znanstvenika toliko postoji i definicija, vrsta, podvrsta i tumačenja vrsta osjećaja i emocija. Svi oni su u pravu i ne možemo reći kako sve što kažu nije tako. Možemo samo zahvaliti svakoj stručnoj osobi iz tog područja i reći nešto svoje s čime se mi slažemo, istovremeno ne negirajući njihovo!

Nabrojat ću i staviti koje su po meni osnovne ili primarne emocije, a ujedno su svojstvene svim ljudskim bićima bez obzira na kulturu u kojoj žive. One su: ljubav (brižnost, nježnost, toplina), sreća (zadovoljstvo), mir (opuštenost), tuga, strah (sram), ljutnja (krivnja i grižnja savjesti), iznenađenje (radoznalost, znatiželja) i gađenje (otpor, prijezir). Mogla bih nabrajati još emocionalnih stanja, ali želim naglasiti kako su ovo temeljne emocije koje se kombiniraju s raznim drugim tonovima emocija i grade emocionalne reakcije i osjećaje.

Jedna od primarnih funkcija emocija pruža nam informacije o našem okruženju i pomaže nam da se adekvatno prilagodimo promjenama. O tome nam govori primjer u kojem nas osjećaj straha priprema na opasnost koja slijedi ili priprema unutarnje snage na opasnu aktivnost. Sreća je unutarnji doživljaj koji nam stvara osjećaj ugode i opuštenosti, a ujedno nam priopćava kako se nalazimo u sigurnoj situaciji. Ljutnja potiče naše unutarnje mehanizme kojima dobivamo „vjetar u leđa“ i borimo se za sebe i svoje mjesto pod suncem, a ljubav ili osjećaj aktivacije pozitivnih emocionalnih stanja potiče želju za stvaranjem emocionalnih veza i međuljudskih odnosa. Ukratko, emocije stvaraju naše unutarnje reakcije koje izražavamo na mentalne i motoričke načine koji nas dovode do aktivnosti. Osobe ne reagiraju na podražaje već reakciju izaziva tumačenje koje se veže uz izazvanu okolnost, a emocionalna stanja stvaraju se interpretacijom naših životnih podražaja. Ne upropaštavaju nas emocije, uništavaju nas naša tumačenja koja vežemo uz razne životne događaje!

Emocije su potaknute širokim spektrom podražaja uključujući vanjske događaje, unutarnje misli i uvjerenja te fizičke senzacije (vidimo voljenu osobu i osjećamo zahvalnost, sreću, divljenje ili netko nas kritizira u društvu nama značajnih osoba i osjećamo sram, tugu, ljutnju …). Na emocije mogu utjecati norme postavljene od društva i kulture u kojoj živimo, osobna iskustva ili iskustva drugih osoba i to onih do kojih nam je stalo. Nema univerzalnog reagiranja pa tako svaka osoba izražava i doživljava emocije na različite načine!

Svijet boja i njihova paleta tonova može nas povesti u dinamiku psihičkog svijeta u kojem žive osobno iskustvo, doživljaji, želje, mašta, emocije i osjećaji. Ako svijet boja zamijenimo s tonovima glazbenog orkestra onda možemo reći kako orkestar svira po notama koje su oblikovane našim ponašanjima, raspoloženjima, komunikacijskim odnosima s vanjskim okruženjem. Glazbe i nota ne bi bilo da nisu prethodno stvorene u unutarnjem nevidljivom svijetu i svako glazbeno djelo je refleksija slike unutarnjeg života. I sada, ako naš psihički svijet usporedimo s medaljom, onda možemo primijetiti kako svaka medalja ima lice i naličje te su emocije i osjećaji ta dva spomenuta lica koja su u međuodnosu i zajedno stvaraju vrijednost iste medalje.

Kako možemo tumačiti lice i naličje spomenute medalje? Emocije dolaze iz instinktivnog dijela našeg unutarnjeg područja psihičkog svijeta i imaju svoju pratnju. Ona je sačinjena od tjelesnih reakcija (otkucaji srca, znojenje, crvenilo, široke zjenice, lagani tremor …). Emocije su naše fiziološke, refleksne reakcije na emocionalni podražaj izazvan događajem izvana (one pripremaju tijelo na stanje „bijega“ ili „borbe“) i ujedno pomažu i omogućuju preživljavanje i opstanak.

Osjećaji se javljaju iz emocionalnog iskustva. Kada govorimo o osjećajima onda ih možemo uvrstiti u reakcije i mentalne asocijacije koje proizlaze iz emocija. Bude se temeljem sjećanja, uvjerenja i svih iskustava koje je osoba doživjela i proživjela. Ako bismo željeli spomenuti lanac našeg mentalnog života, onda dolazi prva karika zvana emocija (to čini mozak koji stvara sliku, opaža je i dodjeljuje joj značenje emocije koja se pojavljuje), druga karika zvana osjećaj (podsvjesni impuls koji se kognitivno oblikuje) i tada se redaju druge karike zvane naše reakcije i izbori. Osjećaji dolaze iza emocije i obojani su tonovima sjećanja, misli, uvjerenja koje je podsvijest povezala s određenom emocijom. Ili, osjećaji su stvorena mentalna iskustva prikazana na tjelesnom nivou kako bi ih svijest doživjela. Stvaraju se temeljem tumačenja emocija od strane mozga, a fizičko tijelo prikazuje i daje odgovor na podražaj koji dolazi izvana.

Možemo ukratko napraviti sukus informacija i reći kako su emocije temeljni dio ljudskog iskustva. Pružaju nam važne informacije o našem okruženju i motiviraju nas na odlučivanje i djelovanje. Iako upravljanje emocijama može biti izazovno, razvijanje zdravih strategija za emocionalno reagiranje dovodi do psihičkog blagostanja i uspjeha u svim područjima života.

Za osobu kao pojedinca bitno je naučiti kako se nositi sa svojim emocijama na zdrav i prihvatljiv način. Kako? Odgovor dolazi u tekstu „Emocije i ljudsko biće, tko je čiji gospodar – 2. dio.“.

Do nastavka uživajte u čitanju teksta o emocijama. Sretno!