Emocije i ljudsko biće, tko je čiji gospodar – 2. dio

Emocije su sastavni dio života i ne možemo živjeti bez njih. Jedino što možemo je naučiti i biti s njima u suživotu te staviti sebe u ulogu gospodara ili ne dopustiti da one vladaju nama nego mi kao osobnost vladamo životnim okolnostima. Dajem nekoliko načina kako prijateljski živjeti sa svojim emocijama i kako izabrati adekvatan način emocionalnog reagiranja!

* Svaki čovjek i njegov život je poput filmskog platna preko kojeg emocije izražavaju doživljaj vanjskog svijeta. Prikazano platno je „udica“ koja nam pokazuje što se sve skriva u dubinama našeg misaonog svijeta. Za emocije možemo reći kako su one „čistači“ našeg misaonog svijeta i pomažu nam riješiti misaone zavrzlame stvorene racionalnim dijelom naše osobnosti (našeg neproduktivnog dijela uma): filozofiranje, analiziranje, uspoređivanje, dobivena uvjerenja, stvorene želje, iluzije, očekivanja, utopije … Nema tehnike ili načina s kojima bismo mogli isključiti emocije iz svog života. To je tako i tu ne možemo učiniti ništa, a jedino što možemo je izabrati hoćemo li od svakog događaja raditi dramu, tragediju i razglabati po njoj tijekom nekoliko desetljeća života ili ćemo biti konstruktivni i uz sve emocije koje osjećamo odlučiti što učiniti s događajem! Izbor ili „bacanje kocke sreće“ može pasti samo na jednu odluku, a ona je aktivno po njoj koračati dalje.

Kako bismo to uspjeli potrebno je naučiti se odvojiti od emocija i emocionalnih stanja. Emocije dolaze i prolaze i jedino što je bitno je ovladati s činjenicom da tu emociju ne povezujemo sa sobom. Mi osjećamo emociju, doživljavamo ju, ali nismo ta emocija. Mi smo zbroj svega drugoga i nismo samo ta emocija koja se pojavljuje tog trenutka. Ta emocija je poput prolaznika na ulici, nije realna, ona je izazvana spontano i prirodno određenim događajem te pustimo „prolaznika“ neka prođe. Ne zadržavajući ga, on će proći i nastaviti hodati svojim putem. Tada se ne smijemo vraćati i svjesno izazivati sjećanja o tom „prolazniku“, na preispitivanja zbog čega je baš sada došao, od kuda je došao, što hoće, koliko će boraviti ovdje, koja mu je namjera …?

Upamtite, ne negiramo postojanje emocije, a ni manifestirani osjećaj, samo uviđamo kako one nisu naše Ja. One su prolazne, a naše biće ostaje s nama i kada one prođu!

Bez obzira koliko emocija bila snažna i jaka, upamtite, ona je prolazna i nije realna jer je pod utjecajem našeg tumačenja i našeg misaonog svijeta. Svojom usmjerenom pažnjom vi joj dajete snagu, trajanje i ne prolaznost. Za to imam odličan primjer: Gledate neki film i jako se udubite u radnju tog filma. Toliko se udubite da dobijete emocije i osjećaj kao da ste vi taj glumac i vi ste ta osoba koja proživljava određenu radnju. Sve proživljavate kao da se radnja odvija u vašoj stvarnosti. Po primjeru vidite kako doživljaj nije realan iako izgleda potpuno stvarno i istinito! Taj osjećaj realnosti i emocije koje proživljavate uživljavajući se u film događa se zbog usmjerene i fokusirane pažnje na određenog glumca i kadrove samog filma.

Kad god se dogodi određena emocija i osjećaj, bez obzira koliko oni bili snažni i realni, promijenite fokus i distancirajte se od njih pa zahvalite sebi na promjeni fokusa. Bravo!

* Emocije i osjećaji najčešće postaju problematične ne zbog njih samih, nego zbog postavljenih očekivanja i predviđanja. Kada nas oplahnu određena emocionalna stanja postavimo si pitanja: Što sam očekivao od sebe ili drugih? Što sam želio da se dogodi u stvarnosti? Kakva sam predviđanja postavio i stvorio u budućnosti?

Osjećaji se mogu javljati kao mnogobrojne posljedice, a najčešće se odnose na naše postavljene nerealistične zahtjeve prema sebi, svijetu ili drugim osobama. Ako neki osjećaj traje i ne prolazi postavite si pitanja: Koji zahtjev sam postavio prema sebi? Koji zahtjev sam postavio prema drugima? Koji zahtjev sam postavio prema svijetu pa se zbog toga uzrujavam? Je li ovaj zahtjev koji sam postavio prema sebi realno ostvariti? Je li mi ovo što sam postavio prema sebi neophodno za život? … Temeljem odgovora shvatit ćemo da jedino ispravno što možemo učiniti je odustati od nerealnih i za život nebitnih zahtjeva. Tada se događa čudo, intenzivni osjećaji nestaju, izgube se kao da nikada nisu postojali!

Teksta ima i dalje. Kako ne bi prestao čitati napisano dajem novi nastavak. Postoje osobe koje kad vide određeni tekst prvo pogledaju koliko je on dugačak, a tek onda odluče žele li ga čitati ili ne. Zbog toga, dio teksta nalazi se u članku „Emocije i ljudsko biće, tko je čiji gospodar – 3. dio.“.

Do novog nastavka uživajte u čitanju teksta o emocijama i odgovarajte na sva postavljena pitanja. Sretno!