Ovisnost o informacijama ili bijeg od života u skupljanje „smeća“ s kojim ne možemo ništa učiniti

„Svaka ovisnost počinje bolom i završava se bolom.” /Eckhart Tolle/

U svijetu u kojem živimo informacije su postale dostupnije nego ikada prije. Internet, pametni telefoni i društveni mediji omogućuju nam pristup gotovo beskonačnoj količini podataka u stvarnom vremenu. No, s tim dolazi i novi oblik ovisnosti – ovisnost o informacijama. Ova pojava, iako naizgled bezopasna, može imati značajan utjecaj na naše mentalno zdravlje i kvalitetu života.

Ovisnost o informacijama manifestira se kao neprekidna potreba za pretraživanjem, konzumiranjem i dijeljenjem informacija, često bez jasne svrhe ili cilja. Osoba uvjerava sebe kako je bitno biti informiran, kako je potrebno sve znati, kako informiranost dovodi do prihvaćenosti u svim društvima, kako s informacijama nikad nije sama i napuštena, kako je informiranost znak pameti, sigurnosti i smisla života … Međutim, sve su to laži i samozavaravanje. Bitno je spoznati da je ovisnost o informacijama bijeg od života, bijeg od odgovornosti, bijeg od odlučivanja, bijeg od samog sebe. Ako sebe usporedimo s najljepšim stablom koje živi kroz sva četiri godišnja doba, ovisnost o informacijama malo-pomalo nam oduzima lišće, prirodnu ljepotu i životne sokove. Naš život postaje pustoš obrasla mahovinom i jedino što ostaje jest korijenje koje se prostire samo kako bi dobilo još više i više informacija. Postajemo ružno biće koje je samo sebe izbacilo iz kolosijeka života i jedini interes je kako doći do novih informacija bez obzira iz kojeg izvora dolazile.

Ovisnost o informacijama može uključivati stalno provjeravanje vijesti, pregledavanje društvenih medija, pretraživanje interneta za najnovijim događajima, stalna potreba za provjerom e-pošte ili čak kompulzivno praćenje podataka iz područja koja su nas nekada zanimala. Ovaj oblik ovisnosti često se razvija zbog želje za kontrolom ili zbog straha od propuštanja važnih informacija kao načina da nadoknadimo prazninu u koju bismo trebali ulagati i graditi sigurnost, samopouzdanje i poštovanje prema sebi. Općenito, osoba ovisna o informacijama osjeća nemogućnost isključivanja i ako se to dogodi ima jak osjećaj tjeskobe kada nije informirana, a uz sve to zanemaruje druge važne aktivnosti.

Razlozi za ovu ovisnost duboko su ukorijenjeni u ljudskoj prirodi. Kao društvena bića, tijekom evolucije razvili smo sklonost traženju informacija koje nam pomažu u preživljavanju i donošenju odluka. Međutim, u suvremenom društvu, gdje su informacije dostupne u prekomjernim količinama, naš mozak može postati preopterećen. Prekomjerno konzumiranje informacija može dovesti do osjećaja anksioznosti, stresa i umora. Stalno traženje novih informacija mozgu ne daje priliku odmoriti se i obraditi ono što smo već saznali. Do odlučivanja nikada ne dolazi, jer što više informacija skupimo, to manje vjerujemo da smo sposobni donijeti odluku jer nam još uvijek nedostaju dodatne informacije. Tako se vrtimo u labirintu informacija, ne izlazimo iz njega odlukom i ne živimo život jer smo toliko umorni, pa više ni u čemu ne vidimo smisao. Jedino što vlada nama su umor, bezvoljnost i želja za novim informacijama.

Posljedice ove ovisnosti mogu biti dalekosežne. Na osobnoj razini, ovisnost o informacijama može dovesti do problema s koncentracijom, do smanjenja produktivnosti i osjećaja preplavljenosti. Kada smo stalno izloženi novim podacima, teško je fokusirati se na jedan zadatak ili duboko razmisliti o nekoj temi. Ovisnost o informacijama može narušiti naše mentalno zdravlje izazivajući osjećaj preplavljenosti i anksioznosti (strah od propuštanja informacija, želja za znanjem i sigurnošću, potreba za stalnim ažuriranjima… toliko su snažni da, želeći smanjiti anksioznost, ulazimo u novu zamku – prikupljanje novih informacija). Također, stalno praćenje vijesti, posebno onih negativnih, može dovesti do pesimističnog pogleda na svijet i do osjećaja beznađa.

Društvene i profesionalne posljedice vidljive su u smanjenoj produktivnosti, odugovlačenju, smanjenju kvalitete socijalnih interakcija, izostanku dubinskog razumijevanja zbog površnog informiranja... Na društvenoj razini širenje dezinformacija i polarizacija mogu biti potaknuti time što ljudi često biraju informacije koje potvrđuju njihove postojeće stavove, pritom zanemarujući suprotna mišljenja.. Postajemo sve izoliraniji, a jedini mjerodavni instrument koji oblikuje naše stavove postaju neprovjerene informacije (pritisak društvenih mreža, medijska kultura koja promiče stalnu povezanost i informiranost, trendovi i „zaraza“ informacijama... samo doprinose ovisnosti o informacijama). Uz sve navedeno tu su i fizičke posljedice koje se manifestiraju kroz poremećaje spavanja, umor, glavobolje, probleme s vidom...

Kako bismo se nosili s ovom ovisnošću važno je svjesno postavljati granice u konzumiranju informacija. Također je važno kritički pristupati informacijama koje konzumiramo, planirati vrijeme za informiranje, ali i za odmor od tehnologije, postavljati vremenska ograničenja za korištenje interneta i društvenih mreža te selektivno birati pouzdane izvore kako bismo izbjegli dezinformacije i senzacionalizam.

U konačnici, informacije su neprocjenjiv alat za razumijevanje svijeta oko nas, ali važno je pronaći ravnotežu. Kontroliranjem potrebe za stalnim unosom informacija možemo ostati informirani, a da pritom ne budemo njima preplavljeni, čime čuvamo svoje mentalno zdravlje i kvalitetu života. Jedini kompas u tome koje nam informacije trebaju je odgovor na pitanje: „Mogu li ja nešto učiniti s ovim informacijama?“ ili „Jesu li mi ove informacije od koristi?“, a jedina je korist u tome ako ih mogu provesti. Sve druge informacije ostavite iza sebe, a potrebu za skupljanjem novih informacija preokrenite u činjenje nečega što će biti korisno za vas, za društvo ili za bilo kojeg pojedinca.

Sretno!