Osoba koja ne može biti sama ili drvo koje bježi od osjećaja samoće i gubi svoju osobnost spajajući se s drugim drvetom

“Palača vodi ka slavi, tržnica bogatstvu, a samoća ka mudrosti.” /kineska poslovica/

“Čovjekova usamljenost je samo njegov strah od života.” /Eugene O’Neill/

“Usamljenost ne dolazi kada nema ljudi oko tebe nego kada ne možeš komunicirati stvari koje su tebi važne ili kada moraš kriti stavove jer ih drugi smatraju nedopustivima.” /Carl Jung/

Samoća je prirodna pojava i stanje s kojim se svi suočavamo u nekom trenutku života. Za mnoge ljude, vrijeme provedeno u samoći pruža priliku za introspekciju, odmor i osobni rast, dok je za druge ovo stanje izvor nelagode i tjeskobe. Postoje osobe koje se teško nose s ovim stanjem i koje jednostavno ne mogu biti same. Njihova potreba za stalnim društvom ili prisutnošću drugih, bilo da je riječ o prijateljima, obitelji ili romantičnom partneru, često proizlazi iz duboko ukorijenjenih emocionalnih nesigurnosti i strahova. Nemogućnost bivanja sam sa sobom proizlazi osim iz emocionalnih nesigurnosti i od straha od napuštanja i potrebe za vanjskom potvrdom vlastite vrijednosti.

Jedan od glavnih razloga zašto neke osobe ne mogu biti same je strah od samoće. Ovaj strah može biti povezan s osjećajem praznine ili besmisla u samoći, osobito kod onih koji nisu navikli provoditi vrijeme sami sa sobom. Osobe koje se ne osjećaju ugodno u vlastitom društvu često traže vanjske izvore sreće i zadovoljstva, najčešće kroz stalnu prisutnost drugih ljudi. Bez društva, mogu se osjećati izgubljeno ili bez svrhe jer njihova sreća često ovisi o vanjskim faktorima, a ne o unutarnjoj stabilnosti. Za njih, samoća nije vrijeme za opuštanje, već stanje koje izaziva anksioznost, nelagodu i tjeskobu.

Drugi razlog može biti nisko samopoštovanje ili manjak samopouzdanja. Osobe koje se ne osjećaju dovoljno vrijedne ili voljene često traže potvrdu svoje vrijednosti kroz odnose s drugima. One se mogu osjećati izgubljeno ili bez identiteta kada nisu u društvu te im je potrebno stalno odobravanje i pažnja kako bi se osjećale cjelovito. U takvim slučajevima samoća može izazvati osjećaj neadekvatnosti i sumnje u vlastite sposobnosti jer njihova potreba za stalnim društvom može biti pokušaj da izbjegnu suočavanje s vlastitim nesigurnostima i sumnjama. Biti sam znači suočiti se s vlastitim mislima i osjećajima, što može biti zastrašujuće za one koji nisu sigurni u sebe ili se bore s unutarnjim nemirima.

Ponekad potreba za stalnim društvom proizlazi iz prošlih trauma ili gubitaka. Ljudi koji su doživjeli napuštanje, gubitak voljene osobe ili emocionalno zanemarivanje mogu razviti dubok strah od samoće. Za njih, biti sam može podsjećati na bolne trenutke i gubitke iz prošlosti, zbog čega traže sigurnost i utjehu u prisutnosti drugih. Ova potreba može ih voditi prema stvaranju nezdravih odnosa ili ovisnosti o drugima samo kako bi izbjegli suočavanje sa strahom od samoće. Također, mogu imati problema s razvojem vlastitih interesa, hobija i osobnih ciljeva jer su previše usmjereni na zadovoljenje potreba drugih. Psihološke posljedice koje stvara strah od samoće rezultira anksioznošću, depresijom, osjećajem unutarnje praznine, nemogućnošću razvoja samosvijesti. Također, ovaj strah se prelijeva i na društvene posljedice koje izgrađuju površne odnose, ovisnost o drugima, smanjenje kvalitete međuljudskih odnosa zbog prevelikih očekivanja i pritiska na osobu uz koju se vežu. Fizičke posljedice stvaraju umor, stres, iscrpljenost zbog stalnog traženja društva, nedostatak odmora i vremena za regeneraciju.

Kako bi se prevladala ova potreba za stalnim društvom, važno je raditi na osobnom rastu, razvoju i izgradnji unutarnje snage. To uključuje razvijanje svijesti o vlastitoj vrijednosti neovisno o izvorima potvrde te učenje kako cijeniti i uživati u vlastitom društvu. Aktivnosti poput meditacije, Autogenog treninga, vježbi disanja i bavljenja hobijima mogu pomoći u razvoju osjećaja samopouzdanja i zadovoljstva koje ne ovisi o prisutnosti drugih. Cilj je da takve osobe nauče kako se nositi sa strahom od samoće i pronađu unutarnji mir.

Sposobnost da budemo sami sa sobom ključna je za zdrav i ispunjen život. Kroz prihvaćanje samoće kao prilike za osobni razvoj, možemo pronaći unutarnji mir i snagu koja nam omogućuje da stvaramo dublje i autentičnije odnose s drugima, a pritom ostajemo vjerni sebi. Samoća ne mora biti izvor straha ili nelagode. Kada naučimo kako biti sami, otvaramo prostor za dublje razumijevanje sebe, vlastitih potreba i želja. Na taj način možemo izgraditi ispunjen život koji ne ovisi o stalnoj prisutnosti drugih već se temelji na vlastitoj snazi, samopouzdanju i unutarnjoj ravnoteži.

Sretno!