Emocije i ljudsko biće, tko je čiji gospodar – 3. dio

Sada dolazi najbitniji način. Ne znači kako prethodna dva iz ranijeg teksta nisu važna, samo govorim kako bez ovladavanja s ovim načinom nećemo postati gospodarom svojih emocija i osjećaja. Ovaj način podrazumijeva prihvaćanje, naše ne opiranje i dopuštanje emociji i osjećaju neka borave u nama onoliko koliko one to žele!

Kada se javi bilo koji osjećaj ne smijemo mu se opirati jer on se pojavio s razlogom i ima zadatak biti sada tu gdje jest. Ne smijemo mu odmagati i onemogućiti obavljanje njegove funkcije, potrebno ga je prihvatiti i zagrliti i pustiti ga poput „prolaznika“ neka prođe. Nije potreban ni mentalni, a ni fizički otpor ako zaista želimo postati gospodari i vladati situacijom. Ako se opiremo osjećaju ili imamo bilo koji otpor on će postati unutarnji konflikt koji će malo po malo stvoriti unutarnju tenziju ili anksioznost. Ujedno ćemo produžiti njegovo trajanje koje bi trajalo puno kraće da nije bilo našeg otpora. Možemo uvjeriti sebe i vjerovati kako se ne opiremo, kako smo prihvatili određeni osjećaj, ali njegovo trajanje je pravi pokazatelj. Trajanje osjećaja govori nam kako se opiremo i kako se i dalje bavimo postojećim osjećajem u mislima upotrebljavajući mehanizam obrane po imenu racionalizacija. Znači, svemu čemu se opiremo dajemo trajanje, a kada bilo koji osjećaj ili emociju zagrlimo, prihvatimo i prepustimo joj njezinu realizaciju zadatka koji ona obavlja, ona će nestati i izgubiti se u mnoštvu drugih osjećaja i emocija!

Naši otpori mogu biti mentalni i njihovo pokazivanje ostvaruje se kroz analiziranje, filozofiranje i bavljenje s raznoraznim pitanjima vezanim uz taj osjećaj. Fizička manifestacija može se osjetiti u promijenjenom ritmu disanja (čak osoba može prestati disati), ubrzanom lupanju srca, crvenilu, grašcima znoja po čelu, naboranom čelu, stisnutim šakama. Sve se to dešava zbog želje s kojom želimo eliminirati trajanje nastalog osjećaja. Želimo da on nestane, izgubi se i nikad se više ne pojavljuje. Međutim, želja ostane neispunjena i samo dobijemo neželjeni rezultat koji je obilježen još jačim i snažnijim trajanjem osjećaja i emocije. Mentalne otpore možemo eliminirati na način kojim smanjujemo analiziranje tako da promijenimo fokus na neko drugo područje i ne bavimo se njime dok se on ne izgubi. Fizičke otpore eliminiramo prepoznavanjem u kojem dijelu tijela se nalazi napetost i tenzija pa voljno ili svjesno dišemo. Polagano udahnemo i izdahnemo dok god imamo zraka i izdisajem se pokušajmo prepustiti osjećaju. Usmjerimo pažnju na disanje i osjećaj će se izgubiti, otići će nenajavljeno, identično kao što je i došao. Nijedan osjećaj sam po sebi nije niti ugodan, a niti neugodan, ali ono što čini neugodu i bol nije osjećaj nego otpor koji imamo prema tom osjećaju.

Životom smo naučili kako je jedini način na koji možemo uspostaviti kontrolu, moć i vlast nad životom i svim životnim okolnostima da „sve konce“ oko tog područja držimo u svojim rukama. Sigurni smo kako taj način djeluje i tijekom cijelog života pokušavamo držati „sve konce“ u svojim rukama. Iako nam je iskustvo pokazalo kako nikada, baš nikada ne možemo držati „sve konce“ u svojim rukama, ipak mi pokušavamo stalno ovladati tim neostvarenim zadatkom. Zbog te želje često želimo i držati „sve konce“ u svojim rukama nad područjem osjećaja i emocija. Nikad nam nije palo na pamet da se ta želja ubraja u utopiju ili iluziju. Naslućujemo kako je to istina, ali i dalje se trudimo ovladati i pretvoriti utopiju u ostvarivi poduhvat. Ako uspijete u tome, svakako mi javite! Sretno u izviđačkoj avanturi koja vam krade godine i godine života. Odlučujete vi, samo vi odlučujete kako ćete iskoristiti dane svoga života!

Zbog potrebe da „sve konce“ držimo u svojim rukama automatski se uživljavamo u misli i imaginarne slike koje su sastavni dio nekog osjećaja. Uživljavanje podrazumijeva identifikaciju s određenim osjećajem, bavljenje njim u mislima i imaginaciji, stvaranje zamišljenih „filmova“ što bi sve bilo kad bi bilo. Ulazimo u krug autodestrukcije i sve manje živimo stvarnost. Dopuštamo da nas određeni osjećaji i bavljenje njima odvode u „slijepe ulice“. Kada god upotrebljavamo spomenutu strategiju, moramo znati kako postojeći osjećaj produbljujemo samo s time jer mu dajemo dodatnu važnost, dajemo mu dodatne „obroke hrane“ i on postaje sve više i više pretio. Ne izlazi nam iz vidnog polja zbog svoje debljine i širine! Našim potkrepljivanjem i davanjem stalne pažnje tom osjećaju on postaje automatiziran i sve češće se pojavljuje po zakonu uvjetnog refleksa. Potrebno je prestati „davati hranu“ tom osjećaju ili prestati primjenjivati potkrepljivanje, a to ćemo učiniti tako da mu prestanemo poklanjati pažnju jer s njom mu dajemo ogromnu važnost.

Svoju pažnju usmjeravamo samo na ono što mi sami procijenimo važnim. Ako nam je nešto nevažno, nebitno, na to nećemo fokusirati pažnju. Po prethodne dvije rečenice sam vam pokazala apsurdnost mentalnog svijeta. Želite se riješiti osjećaja, želite eliminirati neugodna stanja izazvana osjećajem, a u biti mu poklanjate pažnju, vrijeme i sebe. Kao da vam je on najvažniji u životu. Apsurdno, ali istinito!

Zbog toga, kada vam se javi osjećaj, doživite ga, ne opirite mu se, prihvatite ga sa spoznajom kako je on na zadatku i ne ometajte ga u izvršavanju njegovog posla, izdvojite se od tog osjećaja i ne identificirajte se s njim. Vi niste samo taj osjećaj, vi ste zbroj mnogih drugih potencijala i sposobnosti. Promijenite fokus tako da se ne uživljavate u misli i imaginaciju oko tog osjećaja i malo po malo ćete mijenjati naučenu reakciju. Prestanite „hraniti“ i potkrepljivati osjećaj davanjem svoje pažnje. Pustite misli, pustite emocije, pustite imaginarne slike, pustite ih neka dolaze i prolaze poput „prolaznika“ na ulici. Svakako to činite bez aktivnog bavljenja i uživljavanja u njih. Tako ćete shvatiti kako osjećaj blijedi, prolazi, a s njim zajedno prolaze i misli i imaginacije. Ne morate ništa raditi s njima, samo ih pustite neka dolaze i prolaze. Stvarno ih tretirajte kao nepoznatog „prolaznika“ na ulici. Pustite ga i ne zadržavajte ga postavljajući mu mnogobrojna pitanja, a s njegovim odgovorima ništa ne možete učiniti.

Bitno je primjenjivati sve četiri zvjezdice i svaka je podjednako važna. Primjenjujte ih svaki put kad vam se javi određeni neželjeni osjećaj. Budite dosljedni, uporni i strpljivi. Ne mora vam ovaj zadatak uvijek uspjeti, ali ne brinite. Jednostavno vježbajte, vježbajte i vježbajte. Doći ćete do uspješnog rezultata, sigurno! Sretno!