Ovisnost ili rijeka koja je prestala teći i ostavila pustinju iza sebe

Ovisna osoba je biće koje je utopila život u svojoj ovisnosti. Prestala je živjeti i ako rijeku zamislimo kao život koji joj je stao, i stvorio žabokrečinu i pustoš. Takva osoba napravila je od života pustinju i samo čeka „kišu“ ili novu količinu sredstva kojom bi nahranila i umirila potrebu praznine, dosade, tuge, boli, frustracije i neživota.

Možemo reći kako je ovisnost složeno stanje koje obilježava nekontrolirana potreba za konzumiranjem određene tvari ili uključivanje u specifično ovisničko ponašanje, unatoč spoznaji o štetnim posljedicama. Može biti fizička, psihološka ili kombinacija oboje, a najčešće se razvija postupno, kroz vrijeme i u uvjetima određenih okolnosti.

Ovisnosti se mogu podijeliti u nekoliko kategorija:

Ovisnost o supstancama pa tu ubrajamo alkohol, nikotin i droge (opijati, kokain, amfetamini, marihuana i druge).

Ovisnost o određenim problemima ponašanja koji uključuju kockanje, prekomjerno korištenje tehnologije (ovisnost o mobitelima, igrama, društvenim mrežama), pretjerano jedenje (emocionalno prejedanje), ovisnost o radu (radoholizam) i druge.

Društvene ovisnosti obuhvaćaju ovisnost o priznanju ili odobravanju drugih i pretjerana potreba za društvenom interakcijom.

Ovisnost duboko utječe na sva područja života ovisne osobe. Ako pogledamo utjecaj ovisnosti na fizičko zdravlje, možemo govoriti oštećenju jetre, pluća, srca, mozga i drugih vitalnih organa kod ovisnosti o supstancama. Ujedno stradava i mentalno zdravlje tako da se razvija depresija, anksioznost, paranoja ili drugi mentalni poremećaji. Svaka ovisnost djeluje i na međuljudske odnose tako da pucaju obiteljski, prijateljski odnosi. Također stradaju i partnerski odnosi zbog laži, manipulacije ili destruktivnog ponašanja ovisne osobe. Može doći i do gubitka posla, reputacije i mjesta u društvu zbog neodgovornog ponašanja ili kriminalnih radnji. Još možemo spomenuti i financijske probleme jer ovisnici često troše velike količine novca na svoju ovisnost, što može dovesti do dugova pa čak i siromaštva.

Ovisnost djeluje na mozak, osobito na sustav nagrađivanja. Kada osoba konzumira tvar ili sudjeluje u određenom ponašanju, mozak oslobađa dopamin, neurotransmiter koji izaziva osjećaj zadovoljstva. Dugotrajno izlaganje bilo kojoj supstanci koja stvara ovisnost smanjuje osjetljivost mozga na dopamin pa osoba treba više tvari ili intenzivnije ponašanje kako bi postigla isti učinak.

Razvoj ovisnosti ovisi o raznim čimbenicima među koje možemo ubrojiti nasljeđivanje sklonosti prema ovisnostima, utjecaj obitelji, prijatelja i društvene zajednice, određene traume, stres, nisko samopouzdanje i problemi s mentalnim zdravljem.

Najčešće stradavaju adolescenti koji su podložniji razvoju ovisnosti zbog osjetljivosti mozga na nagrade.

Uspješno liječenje ovisnosti zahtijeva multidisciplinarni pristup koji može obuhvatiti lijekove koji pomažu u smanjenju žudnje ili ublažavanju simptoma apstinencije. Uz njih se može uključiti psihoterapija kroz motivacijsko savjetovanje i grupnu terapiju, kognitivno-bihevioralnu terapiju, Autogeni trening ili neki od oblika dugotrajnih programa koji kombiniraju liječenje i socijalnu podršku.

Prevencija je ključna za smanjenje broja novih ovisnika, a može se provoditi kroz informiranje javnosti o štetnim posljedicama ovisnosti, podršku i otvorenu komunikaciju među članovima obitelji te učiti adolescente i rizične skupine kako se nositi sa stresom, pritiskom vršnjaka i drugim izazovima.

Ako se usmjerimo samo na pružanje pomoći putem autogenog treninga koji pomaže kod ovisnosti i prevenciji onda to činimo tako da učimo osobe kako i na koji način smanjiti stres, kako povećati sigurnost i samosvijest, kako biti podrška u apstinenciji i kako razvijati zdrave navike ponašanja i života.

Stres često igra ključnu ulogu u razvoju i održavanju ovisnosti. Autogeni trening pomaže pojedincima smiriti um i tijelo na način kojim smanjuju potrebu za korištenjem tvari ili eliminiraju uključivanje destruktivnih ponašanja.

Redovita praksa i provođenje tehnike Autogenog treninga povećava osjećaj kontrole nad vlastitim mislima i reakcijama, što je ključno za prevladavanje impulsa povezanih s ovisnošću. Ujedno, tehnika Autogenog treninga može smanjiti simptome apstinencijske krize, poput tjeskobe, straha, nesanice ili razdražljivosti. Prakticiranje ove tehnike može zamijeniti negativne obrasce ponašanja zdravim ritualima koji doprinose emocionalnoj stabilnosti osobe koja je do tada bila ovisnik.

Autogeni trening je jednostavan za učenje i može se provoditi samostalno ili pod vodstvom terapeuta. Kombinacija autogenog treninga s drugim oblicima terapije, poput psihoterapije ili grupne podrške, može znatno povećati šanse za uspješan oporavak od ovisnosti.

Ovisnost nije slabost ili loša odluka već je ozbiljan problem koji pogađa pojedince, obitelji i društvo u cjelini. Zahtijeva stručnu pažnju i podršku okoline. Razumijevanje uzroka, mehanizama i posljedica ovisnosti ključno je za uspješnu prevenciju i liječenje. Svaka osoba koja se suočava i bori se s ovisnošću zaslužuje podršku, razumijevanje, pristup odgovarajućim resursima i priliku za oporavak. Svaki korak prema izlječenju, ma koliko malen bio, važan je za vraćanje kontrole nad vlastitim životom i izgradnju bolje budućnosti. Pružimo joj to i budimo oslonac dok ne nauči izaći iz žabokrečine, pustinje i dok si ne dopusti slobodno plivati tokom rijeke.
Sretno!