Tolerancija ili izvor poštovanja, prihvaćanja i uvažavanja
U svijetu koji je sve više međusobno povezan i raznolik, važnost tolerancije se ne može precijeniti. Tolerancija, spremnost na prihvaćanje i poštivanje razlika u uvjerenjima, vrijednostima i identitetima, temelj je harmoničnog i cjelovitog društva. Potiče razumijevanje, empatiju i suradnju, prevladava podjele koje nas razdvajaju i dopušta slavljenje naše zajedničke ljudskosti. Ako bismo ukratko željeli nabrojati što tolerancija obuhvaća i koje se sve osobine nalaze u njezinom izvoru, možemo se poslužiti Deklaracijom o načelima tolerancije UNESCO-a ili u prijevodu Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu te navesti sljedeće:
Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje velike raznovrsnosti kultura u svijetu, oblika izražavanja i oblika humanosti. Potaknuta je znanjem, otvorenošću, komunikacijom i slobodom mišljenja, savjesti i uvjerenja. Tolerancija je ravnoteža u različitosti. Ona nije samo moralna obaveza već i politički, odnosno pravni zahtjev. Tolerancija je vrijednost koja čini mir mogućim i doprinosi zamjeni kulture rata kulturom mira.
Tolerancija nije ustupak, snishodljivost ili popustljivost. Iznad svega, ona je aktivan stav potaknut priznavanjem univerzalnih ljudskih prava i osnovnih sloboda drugima. Ni u jednom slučaju se ne može koristiti za opravdavanje kršenja tih osnovnih vrijednosti. Tolerancija postoji kod pojedinaca, grupa i država.
Tolerancija je odgovornost koja podupire ljudska prava, pluralizam (uključujući i onaj kulturni), demokraciju i vladavinu zakona. Ona obuhvaća odbacivanje dogmatizma i apsolutizma te potvrđuje standarde uspostavljene u međunarodnim instrumentima za ljudska prava.
Dosljedna u poštovanju ljudskih prava, tolerancija ne znači i toleriranje društvene nepravde ili napuštanje odnosno ublažavanje osobnih uvjerenja. To znači da je netko slobodan pridržavati se svojih uvjerenja i prihvaćati kako se i drugi pridržavaju njegovih, prihvaćanje činjenice kako ljudska bića, prirodno raznovrsna po izgledu, položaju, govoru, ponašanju i vrijednostima, imaju pravo živjeti u miru i biti to što jesu. Osim toga, to znači i da se vlastiti stavovi ne mogu nametati drugima.
U svojoj srži, tolerancija je prepoznavanje inherentne ili svojstvene vrijednosti i dostojanstva svakog pojedinca bez obzira na njegovo podrijetlo, uvjerenja ili karakteristike. To uključuje prihvaćanje bogatstva i složenosti ljudske raznolikosti, priznajući da ne postoji samo jedan „ispravan“ način postojanja ili razmišljanja. Tolerancija nas poziva da izađemo iz vlastite perspektive i predrasuda, uđemo u „tuđe cipele“ i nastojimo razumjeti njihova iskustva i stajališta poštujući svaku kapljicu koja dolazi iz izvora.
Tolerancija ne znači da se moramo slagati ili tolerirati sve s čime se susrećemo. Ne zahtijeva od nas da napustimo vlastite vrijednosti ili načela. Umjesto toga, tolerancija zahtijeva predanost dijalogu uz poštovanje, otvorenost i spremnost da se pronađe zajednički jezik u cjelovitoj košari razlika. Upravo kroz ovaj angažman širimo vlastite horizonte, dovodimo u pitanje svoje unaprijed stvorene predodžbe i potičemo okruženje u kojem se različiti glasovi mogu čuti i cijeniti.
U svijetu koji je često obilježen podijeljenošću, netolerancijom i predrasudama, njegovanje tolerancije je osobni i društveni napor. Započinje iskrenošću prema sebi dok ispitujemo vlastite pristranosti i predrasude. Prepoznavanje vlastitih ograničenja i pristranosti omogućuje pristup drugima s poniznošću i empatijom, potičući okruženje u kojem se razlike doživljavaju kao prilike za rast, a ne kao izvori sukoba.
Obrazovanje igra ključnu ulogu u promicanju tolerancije. Pružajući znanje o različitim kulturama, religijama i svjetonazorima, obrazovanje može razbiti stereotipe, razriješiti mitove i potaknuti bolje razumijevanje. Poticanje međukulturalnog i međuvjerskog dijaloga u obrazovnim institucijama i zajednicama njeguje empatiju, suosjećanje i poštovanje različitih perspektiva.
Mediji također imaju značajan utjecaj na oblikovanje stavova i percepcija. Odgovorno medijsko predstavljanje koje odražava različitost društva i prikazuje marginalizirane skupine na pošten i točan način može pridonijeti izgradnji tolerantnijeg društva. Promicanje medijske pismenosti osnažuje pojedince da kritički analiziraju informacije i izazovu pristrane narative, potičući nijansiranije razumijevanje svijeta.
Na društvenoj razini, tolerancija je podržana politikama i zakonima koji štite ljudska prava, promiču jednakost i štite marginalizirane zajednice. Pravni okviri koji se bore protiv diskriminacije i govora mržnje ključni su za stvaranje cjelovitog i tolerantnog društva. Osim toga, poticanje osjećaja društvene povezanosti kroz inicijative zajednice, pokrete na lokalnom nivou i partnerstva među različitim skupinama jača veze koje nas povezuju i promiču empatiju i razumijevanje.
Toleranciju ne treba zamijeniti s pasivnosti ili ravnodušnosti. Zahtijeva aktivan angažman i spremnost na rješavanje nepravde i nejednakosti. Tolerancija nije šutnja pred diskriminacijom ili ugnjetavanjem već zauzimanje za prava i dostojanstvo svih pojedinaca. To uključuje aktivno osporavanje sistemskih predrasuda, zagovaranje jednakih mogućnosti i pojačavanje marginaliziranih glasova.
Ukratko, tolerancija je temelj harmoničnog i cjelovitog društva. Nadilazi razlike, njeguje empatiju i potiče kulturu razumijevanja i poštovanja izvora iz kojeg izlazi mnoštvo osobina ljudskosti ili čovječnosti. Prihvaćanjem tolerancije stvaramo prostore u kojima mogu cvjetati različite perspektive bez predrasuda uz stvaranje istinskih veza. Nastojmo njegovati toleranciju u vlastitim životima, institucijama i zajednicama dok radimo prema suosjećajnijem i pravednijem svijetu za sve. Sretno!
