Netolerancija ili izvor ispod površine zemlje koji nikad ne ugleda sunce

Tolerancija je osobina koja predstavlja jednu od univerzalnih vrijednosti koje bismo životom trebali prakticirati i živjeti s njom svaku sekundu, minutu i dan. Potrebno je ovo usvojiti i postaviti sebi kao cilj da nam to bude moralna zapovijed vezana uz etičke principe sastavljene poštovanjem, prihvaćanjem, nenasiljem i mirotvorstvom.

Što je tolerancija i od kojih osobina se ona sastoji pisala sam u tekstu „Tolerancija ili izvor poštovanja, prihvaćanja i uvažavanja“. A sada se želim usmjeriti i objasniti netoleranciju. Svakako bih molila da se pročita spomenuti tekst i hvala!

Izvor netolerancije proizlazi iz nepovjerenja prema sebi i svojim unutarnjim vrijednostima. Sumnja ili nepovjerenje rađa strah od drugačijeg i sve što je umotano u drugačije papire izaziva u našim glavama opasnost. Strahujemo od drugačijih stavova, ideja, mišljenja, odluka, pokazivanja emocija, od svega što nam je nepoznato i imamo jako veliki otpor upoznati sve što nam nije poznato. Ogradili smo se svojim „istinama“ i sigurni smo kako je samo to ispravno, kako postoji samo jedna istina i to ona koja je naša i sve što je drugačije stavljamo u drugi koš, koš laži ili koš opasnosti! Svi mi smo odrasli pod kapom jednog uvjerenja ili predrasude koja nas je naučila stvarati otpor prema drugačijem. Uvjerenje glasi: „Sve što je drugačije, automatski je krivo i pogrešno!“.

Jednom smo svi bili djeca i nitko od nas nije rođen s uvjerenjima ili predrasudama. Nitko od nas nije rođen s mržnjom prema bilo čemu što je drugačije. Kao djeca bili smo nevini, spontani, iskreni, otvoreni, zaigrani i približavali smo se drugoj djeci i odraslima bez puno straha od nepoznatog i drugačijeg. Kako smo odrastali tako smo upijali sve više i više predrasuda i učili modelom identifikacije. Gledali smo kako drugi reagiraju na različitosti i malo po malo smo usvajali pozitivne ili negativne obrasce ponašanja. Uzori po kojima smo stvarali obrazac odlučivanja bili su roditelji, odgajatelji, učitelji, profesori, vršnjaci …

Svijet u kojem živimo obojan je s puno boja različitih tonova. Ljudi posjeduju različite karakteristike od kojih su neke vidljive odmah, dok za neke nam treba vrijeme kako bismo ih otkrili. Različiti smo po fizičkom izgledu (boja kože, visina, širina, položaj očiju, dimenzije određenih dijelova tijela …). Također posjedujemo kulturne razlike, živimo po drugačijim stavovima po kojima se razlikuju ljudske reakcije na određene događaje, razlikuju se mišljenja, stavovi, vrijednosti … Tolerancija je temelj ljudskog mira i ako želimo ispuniti život u zajedništvu, zadovoljstvu, empatiji, suosjećanju i zahvalnosti tada moramo razumjeti i prihvatiti kako sebe tako i druge i sve razlike koje proizlaze iz drugačijeg.

Izvor netolerancije sačinjen je od niskog stupnja samopouzdanja i nesigurnosti. Odrastanjem i odgojem kultura zajedno s roditeljima i svim osobama koje su bile učesnici tkanja naše osobnosti stvorili su u nama probleme namećući nam visoka očekivanja i zahtjeve. Nismo ih mogli sve ispuniti i stvarali smo negativnu sliku o sebi i svojim sposobnostima i kao „roba s greškom“ bojali smo se različitosti jer je uvijek postojala opasnost da u nama netko vidi grešku ili „feler“. Očekivanja, uspoređivanja s drugima i stalna kritika s jako, jako, jako malo pohvala uništavala je sliku o nama i na površinu je izbijalo samo nisko samopouzdanje i nesigurnost. Koliko je ljudskih sposobnosti uništeno samo zato jer nitko nije vjerovao u nas, nitko nije vidio i imao povjerenja u naše sposobnosti, nitko nije želio biti podrška u usvajanju novih navika bez obzira na broj grešaka, nitko nije … Nažalost, današnji odgoj ide u totalno drugom smjeru i djeca se odgajaju samo na pohvalama bez pokrića, odgajaju se samo na dopuštenjima bez ijedne zabrane, odgajaju se bez strpljenja i ulaganja truda sa spoznajom da moraju imati sve i to odmah, odgajaju se … Rezultat je isti, u oba slučaja stvara se poligon netolerancije, ne prihvaćanja i uvažavanja razlika, stvara se područje bez empatije i suosjećanja, bez sigurnosti i samopouzdanja …

Kako nestaje empatija i suosjećanje javlja se novi uzrok netolerantnosti, a on se može prepoznati u nesposobnosti da se razumiju drugi, da se uopće može zamisliti u „cipelama“ druge osobe koja je po bilo čemu drugačija od nas.

Nažalost, rasizam, fašizam i drugi oblici netolerancije postoje u svijetu u kojem živimo. Ako sam toleranciju prikazala kao izvor iz kojeg izlazi prihvaćanje, uvažavanje, poštovanje, empatija … onda nedostatak bilo koje osobine stvara probleme s kojima se suočavaju i djeca i odrasli. Omalovažavanje, vrijeđanje, ignoriranje, izbjegavanje druženja i razgovora, odbacivanje, diskriminacija (eliminiranje bilo kojih prava), agresija (fizička i psihička) samo su neki od oblika s kojima se prikazuje netolerancija.

Djeci i odraslima je potrebno razjasniti sva ova navedena ponašanja koja proizlaze iz netolerantnosti. U krajnjim slučajevima netolerancija stvara nasilje čak i fizičko uništavanje života. Zbog toga, odrasli su osobe od kojih treba početi promjena. Apeliram na skupinu odraslih da usmjere pažnju na svoja ponašanja i ako primijete ili čuju sebe kako se pogrdno odnose prema svom djetetu, vrijeđaju ga, ignoriraju, omalovažavaju …, ili upotrebljavaju pogrdne riječi dok pričaju o drugima, ili izbjegavaju neke ljude i o njima ružno pričaju, ili ga plaše nekim osobama, ili … Promijenite netoleranciju i postavljajte temelj toleranciji pa tako ostavite ljepše mjesto za život u kojem će živjeti vaša djeca. Sretno!