Laganje ili u gustoj magli je skrivena istina

Što je istina, a što je laž? Gdje se nalazi granica po kojoj procjenjujemo istinu od laži? Poput brata i sestre koračaju životom i stalno se isprepliću! Za laž i laganje možemo reći kako su oni pojava koja je prisutna u svim društvima i među svim ljudima. Bez obzira na to koliko je osoba moralna ili etična, ne postoji čovjek koji se nije našao u situaciji u kojoj je izrekao neistinu.

Laganje je toliko složena tema i isprepletena je raznoraznim nedefiniranim okolnostima, a pod isti nazivnik „laganje“ ne možemo svrstati sve životne situacije. Zbog toga definirati što je laganje, a što nije zahtijeva dublje razumijevanje i zato želim pristupiti ovoj temi iz različitih kutova. Uzet ću u obzir izazove s kojima se suočavamo kada lažemo, posljedice koje laž može imati te važnost iskrenosti u svim međuljudskim odnosima.

Laganje nosi sa sobom niz izazova koji se odražavaju na sve učesnike uključene u igru laganja. Posljedice se opažaju i na onim osobama koje lažu i na onim koje su izložene lažima. Spomenimo samo neke od izazova:

Izgubljeno povjerenje – laganje iz temelja narušava povjerenje. Gradimo povjerenje s drugim ljudima godinama, a uništimo ga s jednom jedinom laži. Jednom izgubljeno povjerenje jako teško se vraća, ali praksa pokazuje kako je moguće graditi nove mostove povjerenja. Jeda laž zasije klicu iz koje najčešće stalno izrasta korov i kada nam se čini da iz tog područja niče nova biljka, još uvijek imamo u „nosu“ miris starog korova. Koliko je potrebno vremena da se izventilira stari miris laganja i mogućnost da se dobije novi, svježiji miris nema pravila i ne zna se! Kada nas netko laže, osjećamo se izdano i pitanje vjerodostojnosti svake informacije postaje izazovno u svakom odnosu. S obzirom da je temelj svakog odnosa povjerenje, svaki odnos bez povjerenja postaje ranjiv, površan i krhak.

Pamćenje laži zahtijeva dodatni napor i stvara anksioznost i stres. Osoba koja laže mora paziti na svoje riječi i dobro pamtiti kome je što rekla. Najčešće se sama uplete u svoju mrežu laži i živi pod stalnim stresom hoće li se i kada će se otkriti istina. Ovaj izazov može toliko djelovati na osobe koje upotrebljavaju laži da njihova osobnost toliko psihički oslabi i dođe do raznih psihičkih oboljenja.

Izgubljena autentičnost - laganje ometa i ne dopušta da budemo ono što smo stvarno i time gubimo istinsku autentičnost. Kada lažemo najčešće prikazujemo sebe na neistinit način i svaka laž nas udaljava od osobne autentičnosti. Stupanj izgubljene autentičnosti pokazuje koliko je uništeno naše samopouzdanje, sigurnost i samopoštovanje.

Promatrajući laganje iz kuta posljedica možemo reći kako laganje može imati ozbiljne posljedice, kako za pojedinca koji laže, tako i za one koji su izloženi lažima. Neke od posljedica laganja uključuju:

Gubljenje integriteta što se odražava na raznorazna pitanja o našim moralnim i etičkim vrijednostima. Vjerodostojnost i reputacija je na jako „niskim granama“ kod osoba koje se percipiraju kao lažljivci i s njima sve manje i manje ljudi želi imati posla.

Narušeni odnosi - laži izazivaju ozbiljne štete u svim međuljudskim odnosima. Povjerenje se narušava, komunikacija postaje otežana, a veze postaju površne, napete i neprirodne. Narušeni odnosi najčešće rezultiraju prekidima veza i gubitkom važnih životnih prijateljstava.

Psihološke posljedice - laganje ima negativan utjecaj na naše psihološko stanje i narušava svaki oblik blagostanja. Osoba koja laže može osjećati grižnju savjesti, osjećaj krivnje, tjeskobu i stres zbog skrivanja istine. Također, osjećaj nepoštovanja prema sebi može se javiti kao rezultat laganja koji dovodi do nepoštenog ponašanja.

Važnost iskrenosti je novi kut iz kojeg možemo promatrati laganje. Iskrenost je ključna za sve zdrave i autentične međuljudske odnose. Dajem nekoliko elemenata koji su sastavni dio iskrenosti i objašnjavam zbog čega je toliko iskrenost bitna:

Povjerenje je temelj sastavljen od tankih niti iskrenosti. Kada smo iskreni, drugi nas percipiraju kao vjerodostojne i pouzdane osobe. Povjerenje omogućuje dublju povezanost i jačanje svih oblika veza.

Autentičnost je građevni materijal naše iskrenosti i preko nje prikazujemo i pokazujemo svoje pravo, istinsko ja. Kada smo iskreni druge osobe nas bolje razumiju te poštuju i cijene našu autentičnost.

Iskrenost pomaže u izgradnji i stvaranju kvalitetnih odnosa. Kada smo iskreni, možemo otvoreno razgovarati o svojim potrebama, očekivanjima, doživljajima, željama i osjećajima. To olakšava rješavanje konflikata koji su normalan i prirodan „začin“ svakog odnosa te dovodi do izgrađivanja zdravih i podržavajućih odnosa.

Iskrenost prema sebi i drugima pomaže nam da održavamo visok stupanj samopoštovanja, sigurnosti i samopouzdanja. Kada smo iskreni, živimo u skladu s našim vrijednostima i integritetom, što jača naš osjećaj vrijednosti. Biti iskren zahtijeva hrabrost i odgovornost. Kroz svjesnost o važnosti iskrenosti i kontinuirani rad na razvijanju ove vrline, možemo graditi bolje i autentičnije živote.

Laganje, naizgled univerzalno ljudsko ponašanje, dugo je fasciniralo i zbunjivalo filozofe, psihologe i sociologe. Od „bijelih laži“ do razrađenih prijevara, laži prožimaju naš svakodnevni život i oblikuju naše odnose. Ali zašto lažemo? Koje su posljedice? I kako se možemo snaći u složenosti nepoštenja na etičan i autentičan način? Što motivira osobu na laž i što je to ometa da ne može izgovoriti istinu? Ako je osoba svjesna vrijednosti određenog odnosa i povjerenja koje je bitno za isti taj odnos, zbog čega ga narušava lažima? Pronaći odgovore na sva pitanja je nemoguće jer ući u zamršeni svijet laži je tapkanje u mraku ili „gustoj magli“ u kojoj možemo pronaći dijelove s kojima se možemo složiti, ali i ne moramo. Tako da sve što ovdje pišem može biti tako, ali i ne mora. Dajem samo svoje mišljenje i svoje zaključke, a Vi čitaoci uzmite za sebe onaj dio koji Vam najviše odgovara!

U svojoj srži, laganje je namjeran čin obmane. Uključuje namjerno prenošenje lažnih informacija, iskrivljavanje istine ili izostavljanje relevantnih detalja. Laži se mogu manifestirati u različitim oblicima i služiti različitim svrhama. Neke se laži izgovaraju kako bi zaštitili sebe ili druge od ozljede ili neugodnosti, dok druge mogu biti motivirane osobnom dobiti, manipulacijom ili željom da se održi društveni sklad ili ugled. Bez obzira na namjeru u pozadini, laganje često proizlazi iz straha od posljedica, nedostatka povjerenja ili želje za kontrolom situacije.

Laži imaju posljedice koje se provlače kroz naše osobno i društveno tkivo. Na individualnoj razini, laži nagrizaju povjerenje i integritet, oštećuju odnose i stvaraju prepreke autentičnoj povezanosti. Kada se laži razotkriju, izdana strana može doživjeti osjećaje povrijeđenosti, izdaje i razočaranja. Ponovna izgradnja povjerenja može biti izazovan i dugotrajan proces, koji zahtijeva otvorenu komunikaciju, odgovornost i istinsko opraštanje.

U širem društvenom kontekstu, laži mogu imati dalekosežne implikacije. One mogu nagrizati temelje institucija, potkopavati društvenu koheziju i posijati sjeme sumnje i cinizma. Laži održavaju dezinformacije što dovodi do nesporazuma, sukoba i iskrivljenog osjećaja za stvarnost.

Iako se laganje smatra moralno pogrešnim, vrijedi priznati da se etičke dileme mogu pojaviti kada je u pitanju iskrenost. Često se raspravlja o konceptu „bijelih laži“ ili dobronamjernih neistina. Ove laži, izgovorene kako bi se poštedjeli nečiji osjećaji ili održala prirodna ravnoteža, mogu se smatrati pokazateljima suosjećanja ili empatije. Međutim, čak i dobronamjerne laži mogu imati neželjene posljedice, potencijalno potkopavajući povjerenje i ometajući istinsku vezu. A kad smo kod „bijelih laži“ i opravdavanja njihove upotrebe, što je s prešućenim informacijama? Sve što se prešuti a poznato je pojedincu, sve što se ne izgovori a u domeni je činjenice također je laž. Što ćemo s tim?

Svladavanje ili prevladavanje složenosti laganja zahtijeva iskrenost prema sebi, empatiju i pogled uvijek usmjeren na moralnu vertikalu i etička načela. Prepoznavanje motiva koji stoje iza naših laži može nam pružiti uvid u vlastite strahove, nesigurnosti ili želje za uspostavljanjem kontrole. Rad na samosvijesti omogućuje da donosimo svjesne odluke kojima ćemo djelovati na druge putem utjecaja i postupaka donesenim odlučivanjem.

Prihvaćanje iskrenosti kao vodećeg načela potiče autentične odnose izgrađene na povjerenju i uzajamnom poštovanju. Zahtijeva ranjivost i spremnost na suočavanje s potencijalnom nelagodom ili sukobom. Iskrenost također podrazumijeva aktivno slušanje drugih i poštivanje njihovih perspektiva čak i kada to dovodi u pitanje naše osobne stavove.

Prakticiranje iskrene komunikacije ne znači odustajanje od takta ili suosjećanja. Moguće je prenijeti istinu na pažljiv i osjetljiv način, prepoznajući da naše riječi imaju moć dubokog utjecaja na druge. Sudjelovanje u otvorenom, transparentnom dijalogu potiče razumijevanje, empatiju i istinsku povezanost.

Današnje vrijeme je obilježeno tako da se poštuju i cijene vanjski izgled i brza rješenja. Nešto se mora promijeniti jer vrijednosti života imaju obilježja moralnih i etičkih karakteristika. Zbog toga možemo reći kako bi iskrenost trebala biti poput svjetionika autentičnosti i integriteta ljudi i njihovog života. Iskrenost nas tankim nitima ljudskosti poziva da prigrlimo svoje nesavršenstvo, ranjivost, preuzmemo odgovornost za svoje postupke i pridonesemo društvu koje bi trebalo biti utemeljeno na povjerenju i istini. Odlučimo li živjeti s poštenjem i integritetom možemo stvoriti iskreniji i suosjećajniji svijet, podržavajući i tolerantniji prostor za život svakog pojedinca, bez obzira govori li on istinu ili laž. Bitno je samo što činimo mi, a naš izbor bi trebao biti uvijek na strani istine! Sretno!