Hipohondrija ili pogled normalnog funkcioniranja tijela kroz mikroskop i preuveličavanje svojih simptoma

Hipohondrija, poznata kao poremećaj anksioznosti zbog opterećenosti bolesti ili teret koji je stavljen na sebe zbog stalne kontrole tjelesnih (somatskih) simptoma. Stanje zasnovano na pogrešnom tumačenju tjelesnih simptoma koje karakterizira pretjerana zabrinutost i strah od ozbiljne medicinske bolesti. Normalno je da određene osobe budu zabrinute za svoje zdravlje no oni koje zovemo hipohondri svoju brigu dovode do krajnosti što dovodi njihovo svakodnevno funkcioniranje do značajnih neprilika, neugodnosti i bolova.

Hipohondrija nadilazi jednostavne zdravstvene brige jer obilježena je stalnom zaokupljenosti mogućnošću ozbiljnog zdravstvenog stanja usprkos dokazima koji govore suprotno. Osobama s ovim poremećajem hipohondrija je teško shvatljiv problem i po cijele dane obavijeni su preokupiranostima s porukama svoga tijela i poput detektiva obilaze svaki organ i mikroskopom prate promjene i tumače ih odstupanjima od normale. Traže bolest i misle samo ako dovoljno pregledamo tijelo tako ćemo preduhitriti bolest ili stanje koje može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Pojedinci s hipohondrijom često se upuštaju u pretjerana ponašanja povezana sa zdravljem kao što su česti posjeti liječniku, online medicinska istraživanja i traženje stalnih uvjeravanja koja govore kako su oni zdravi. Ovakva ponašanja mogu dovesti do ciklusa tjeskobe i strahova dodatno jačajući misli o prisutnosti ozbiljne bolesti. Hipohondriju možemo prevesti kao „bolest bez specifičnog uzroka“, a definira se kao oblik somatoformnog psihičkog poremećaja karakteriziranog brigom kako je prisutan jedan ili više ozbiljnih i uznapredovanih tjelesnih poremećaja.

Hipohondrija se može manifestirati na različite načine, a simptomi se razlikuju od osobe do osobe. Neki uobičajeni znakovi i simptomi uključuju:

* Osobe s hipohondrijom obuzete su brigom za svoje zdravlje. Često se boje najgoreg scenarija i uvjereni su kako manji simptomi ukazuju na tešku bolest koja još nije otkrivena, a sigurno postoji.

* Hipohondri mogu često posjećivati liječnike, tražeći uvjeravanje i potvrdu za svoje zdravstvene probleme. Ti posjeti mogu postati izvor frustracije i za pojedinca i za zdravstvene djelatnike.

* Uz lakoću pristupa zdravstvenim informacijama na internetu, hipohondri često provode sate i sate istražujući svoje simptome na „pametnim“ internetskim stranicama. To može dovesti do povećane tjeskobe jer pronađu nove informacije koje samo još pojačavaju njihove strahove.

* Neki pojedinci s hipohondrijom mogu izbjegavati situacije ili aktivnosti koje smatraju potencijalno rizičnima za svoje zdravlje poput putovanja ili društvenih okupljanja.

* Hipohondri mogu preuveličavati svoje simptome kada o njima razgovaraju s liječnicima i osobama koje im pružaju zdravstvene usluge, a time dodatno kompliciraju dobivanje dijagnoze i produžuju tijek liječenja (koji najčešće nije potreban).

Točni uzroci hipohondrije nisu poznati i ne mogu ih točno i sa sigurnošću nabrojati. Ipak ima nekoliko čimbenika koji pridonose njenom razvoju. Neki od njih su:

* Psihološki čimbenici koji obuhvaćaju prošla iskustva poput obiteljske povijesti, trauma iz djetinjstva, sklonosti ka anksioznosti ili depresiji.

* Kognitivni čimbenici koji sadržavaju iskrivljene obrasce razmišljanja poput katastrofiziranja, preuveličavanja ili precjenjivanja pojavljivanja bolesti temeljem simptoma koji oni osjećaju i doživljavaju.

* Određene osobine osobnosti poput perfekcionizma i neuroticizma (neuroticizam mogu ukratko opisati kao sklonost anksioznosti, sniženom raspoloženju, sumnji u sebe, ljutnji, sklonosti stvaranju stresa iako objektivne okolnosti izgledaju drugačije, emocionalnoj preosjetljivosti i negativnom emocionalnom reagiranju na bilo kakvu psihičku bol, frustraciju, prijetnju ili gubitak).

* Izloženost bolesti ili medicinskim informacijama osobito putem medija ili interneta aktiviraju i stvaraju pojačane strahove povezane sa zdravljem.

* Po osobi značajni životni stresori poput gubitka voljene osobe ili posla ili bilo koji gubitak.

Na sreću, hipohondrija je stanje kod kojeg si osoba može pomoći i liječiti se. Postoji nekoliko terapijskih pristupa koji su se pokazali učinkovitima:

* Autogeni trening, Kognitivno-bihevioralna terapija, Realitetna terapija ili hipnoza su često prva linija za koju se osoba može odlučiti i samostalno uz vodstvo stručne osobe pomoći si u prevladavanju simptoma hipohondrije. Spomenuto pomaže pojedincima da prepoznaju i izazovu svoja iracionalna uvjerenja o zdravlju zamjenjujući ih realnijim mislima i ponašanjima.

* U nekim slučajevima antidepresivi ili lijekovi protiv anksioznosti mogu se propisati za ublažavanje simptoma hipohondrije posebno kada se javlja zajedno s drugim psihičkim stanjima.

* Svakako je korisno pridružiti se grupama za podršku jer grupa pruža osjećaj zajedništva i razumijevanja te pomaže da se lakše nosimo sa svojim stanjem. Lakše se živi u grupi koja uključuje osobe sa zdravstvenom anksioznošću nego s onima koji nemaju takva emocionalna stanja.

* Potrebno je informirati i obrazovati se o prirodi hipohondrije i primiti točne zdravstvene informacije jer primljene spoznaje su bitna komponenta kod liječenja i samopomoći.

I za kraj mogu zaključiti kako je hipohondrija izazovno stanje koje može značajno utjecati i ugroziti kvalitetu života. Međutim, uz odgovarajuću podršku i pomoć mnogi ljudi s hipohondrijom mogu naučiti upravljati svojom tjeskobom, povratiti povjerenje prema svojim unutarnjim snagama s kojima će nadvladati strahove i anksioznost. Zanemarit će naučeni obrazac razmišljanja i ponašanja koji je bio obojan stalnom brigom oko obolijevanja od određenog medicinskog stanja ili bolesti, stalnim odlascima liječniku i obavljanje raznih pretraga. Eliminirat će strahovanje i nepovjerenje prema dobivenim nalazima koji ne pokazuju znakove za uzbunu, preveliku brigu oko zdravlja koja im je djelovala na svakodnevno funkcioniranje, izbjegavanje ljudi i prostora jer se boje infekcija i zaraza, stalne razgovore o zdravlju i mogućim bolestima, stalna pretraživanja interneta i traženje bolesti koje im se mogu pojaviti… Zaboravit će nositi mikroskop i sve promatrati kroz njegov okular. Tako će se vratiti svom unutarnjem biću, uspostaviti unutarnji mir i ravnotežu te s prihvaćanjem reagirati na životne promjene. Sretno!

I ovo nije sve. Kako se muškarci nose s hipohondrijom pogledajte u nastavku tekst pod naslovom „Hipohondrija kod muškaraca ili mikroskop nosim u džepu dok strahujem u srcu“.