Začini koji životu daju okus i miris su greške, izbjegavajući ih blokiraš put do ostvarenja životnih ciljeva

Život je pun izbora, odluka i neizvjesnosti. Svaki put koji odaberemo nosi sa sobom prilike, ali i rizike. U našem nastojanju da izgradimo bolju budućnost često težimo savršenstvu, pokušavajući izbjeći greške pod svaku cijenu. No, upravo u tom strahu od pogrešaka krije se najveća prepreka na putu prema ostvarenju naših ciljeva.

Izbjegavajući greške osjećamo se poput vlati trave koje ne dopuštaju da njihovu ljepotu pokvare kapljice kiše. Poput vlati trave očekujemo sunce koje bi osušilo kapljice s željom da netragom nestanu. Želimo uživati u vlastitoj ljepoti i kapljice doživljavamo poput grešaka koje, po nama, moraju nestati kao da ih je sunce spalilo i izgubile su se iz našeg života. Međutim, ako malo bolje razmislimo, da nije kapljica kiše te iste vlati trave bi uginule, osušile se i nestale zauvijek. Izgubio bi im se svaki trag. Identično se događa i s nama. Želimo izbjeći svaku grešku, a ne vidimo kako nas ona oblikuje, uči, kako živeći s njom postajemo puno bolja verzija samih sebe. Postajemo bolji, iskusniji, zreliji i uspješniji čovjek!

Mnogi ljudi odgađaju svoje snove jer se boje neuspjeha. Boje se pogrešnih koraka, krivih odluka, negativnih posljedica koje bi mogle proizaći iz njihovih pokušaja. No, ono što često ne shvaćaju jest da je svaki uspjeh prožet neuspjesima i greškama. Povijest nam pokazuje kako su svi veliki inovatori, umjetnici, znanstvenici i vođe prije nego što su ostvarili svoje ciljeve prolazili kroz niz neuspjeha, niz gubitaka, niz razočaranja i niz učenja na najmanje neugodan način. Bez grešaka nema uspjeha, bez kapi kiše nema života prirodi, a mi smo prirodna bića!

Najveći čovjekov neprijatelj je vjera po kojoj on sam vjeruje kako može živjeti život bez ijedne učinjene greške. Njegujući strah od greške dovodimo sebi dobro nahranjenog neprijatelja, a on se hrani našim predomišljanjem kako činiti izbore i odustajemo od mnogih odluka jer strahujemo pred greškom koja je najveći neprijatelj uspjehu, uspjehu života. Zamislimo osobu koja sanja o tome da postane pisac, ali nikada ne napiše ni jednu priču jer se boji da neće biti dovoljno dobra. Ili glazbenika koji nikada ne komponira jer se plaši da njegova glazba neće naići na odobravanje. Koliko snova ostaje neostvareno samo zato što ih ljudi nikada nisu pokušali ostvariti iz straha od pogrešaka?

Strah od grešaka može nas paralizirati, spriječiti nas da uopće krenemo putem kojim želimo. Često se uhvatimo u zamku perfekcionizma, čekajući savršen trenutak ili savršenu priliku koja nikada ne dolazi. No, život ne funkcionira na taj način. Napredak dolazi kroz akciju, kroz pokušaje i pogreške, kroz proces učenja koji se ne mogu preskočiti. I, uvijek je pravi trenutak. Kad god nam se definira želja u našim mentalnim unutarnjim prostranstvima, vrijeme, baš to vrijeme je odlično za kretanje, baš tada je „savršena“ prilika za ostvarenje i uspjeh.

Umjesto da izbjegavamo greške, trebali bismo ih prihvatiti kao sastavni dio puta. Svaka pogreška donosi sa sobom vrijednu lekciju – ona nam pokazuje što ne funkcionira, gdje trebamo promijeniti pristup i kako možemo postati bolji.

Zamislimo dijete koje uči hodati. Odustaje li ono nakon prvog pada? Naravno da ne. Ono se diže, pokušava ponovno i ponovno, sve dok ne uspije. Nitko ne očekuje od djeteta da odmah zna hodati, pa zašto onda očekujemo od sebe da odmah budemo savršeni u svemu što radimo?

Albert Einstein jednom je rekao: "Osoba koja nikada nije pogriješila, nikada nije pokušala učiniti ništa novo." Ova misao odlično oslikava važnost grešaka u procesu rasta i razvoja. Svaki novi izazov, svaki novi cilj sa sobom nosi rizik neuspjeha, ali upravo kroz taj rizik dolazimo do novih saznanja, otkrića i napretka. Nikada vlati trave neće zasjati u punoj svojoj ljepoti nego što to ostvaruju u trenutku kada su okupane kapima kiše, bez obzira koliko ih one ne podnosile i željele da nestanu.

Spomenut ću jedan primjer iz povijesti. Thomas Edison, poznati izumitelj, pokušao je na tisuće puta prije nego što je uspješno stvorio funkcionalnu električnu žarulju. Kada su ga pitali kako se osjeća nakon toliko neuspješnih pokušaja, odgovorio je: "Nisam doživio neuspjeh. Samo sam pronašao 10.000 načina koji ne rade."

I još jedan primjer iako sam spomenula kako ću navesti samo jedan, govori kako nikada, baš nikada ne bismo trebali izgubiti vjeru u sebe i svoje sposobnosti, bez obzira koliko nam život pokazivao suprotno. J.K. Rowling, autorica serijala o Harryju Potteru, godinama je živjela u siromaštvu i doživjela je više od deset odbijanja od izdavača prije nego što je njezina priča ugledala svjetlo dana. Danas je jedna od najprodavanijih autorica svih vremena.

U povijesti imamo još puno primjera, ali navedeni nam dokazuju jednu jednostavnu istinu – da bi uspio, moraš biti spreman na neuspjeh. Moraš biti spreman na greške jer one su sastavni dio uspjeha.

Možda misliš kako je izbjegavanje grešaka siguran način kojim možeš zaštititi sebe od razočaranja, ali zapravo, izbjegavanjem grešaka blokiraš vlastiti rast, sposobnosti, kapacitete i vrijednosti. Kada izbjegavaš neuspjehe, izbjegavaš i prilike za učenje, za jačanje svoje otpornosti i razvijanje intelektualnog kreativnog potencijala.

Zamislimo osobu koja nikada ne riskira. Nikada se ne prijavi za posao iz snova jer se boji odbijanja. Nikada ne izrazi svoje mišljenje jer se boji kako će biti kritizirana. Nikada ne pokušava nešto novo jer se plaši da neće uspjeti. Takva osoba može provesti cijeli život u prividnoj sigurnosti, ali nikada neće dosegnuti svoj puni potencijal.

Ono što nas najviše sputava nije neuspjeh sam po sebi, već strah od neuspjeha. No, kada shvatimo kako greške nisu prepreke već mostovi prema uspjehu, tada se oslobađamo tog straha i postajemo spremni za istinsku promjenu.

Izbjegavanjem grešaka ne štitimo sebe – samo si uskraćujemo priliku da rastemo i ostvarimo svoje ciljeve. Najveći uspjesi u životu dolaze onima koji su spremni pokušati, pasti, učiti i ustati još jači. Nije bitno koliko smo puta pali, bitno je koliko puta smo se ustali i kakvi smo krenuli dalje!

Općenito, umjesto da se plašimo pogrešaka, trebamo ih prigrliti. Trebamo ih gledati kao dio putovanja, kao lekcije koje nas vode prema onome što želimo postići. Život nije ravna cesta bez prepreka, već niz uspona i padova koji nas oblikuju. Ponavljam, nije važno koliko puta pogriješimo već koliko puta se usudimo ponovno pokušati. Jer jedini pravi neuspjeh jest onaj kada prestanemo pokušavati.
Sretno!